Kod ljudi postoji primarna ili mliječna te trajna denticija. Svaka je prilagođena životnom razdoblju u kojem se javlja stoga su one po mnogo čemu različite. Prvenstveno se razlikuju u količini zuba, pa tako mliječnih zuba ima 20, a trajnih 32, no razlikuju se i po njihovim dimenzijama i oblikovanju. Osim toga, mliječni su zubi, zbog drukčije strukture, krhki i podložniji karijesu, a razlike se očituju i u boji te oblikovanju korijena.
Ove su razlike povezane uz različite funkcije kojima su zubi podložni u svakom životnom razdoblju, odnosno prvenstveno uz razlike u hranjenju.
Nicanje prvih zuba obično se odvija između šestog/osmog mjeseca i druge godine života, no to može znatno varirati od osobe do osobe, a jednako je tako individualan i trenutak u kojem počinje promjena denticije, što se obično smješta oko šeste godine života. Stoga, potpuna mliječna denticija u funkciji je tek nekoliko godina, nakon čega nastupa miješana denticija. Donji kutnjak obično je prvi zub koji se mijenja iz mliječnog u trajni, a potom slijede prednji zubi te na kraju ostali kutnjaci. Upravo je ovaj proces najznačajniji za daljnje zdravlje zuba, i moglo bi se reći da o nicanju prvih zuba ovisi položaj ostalih, stoga je proces promjene denticije i nicanje trajnih zuba potrebno pratiti kako bi se izbjegli i na vrijeme korigirali mogući nedostaci. Naime, upravo je tijekom nicanja trajne denticije moguće uočiti nepravilan položaj zuba ili malokluziju, a potrebno je započeti i s preventivnim tretmanima.
Između 12 i 13 godine života dovršava se promjena denticije, dok proces nicanja trajne denticije obično završava između 17 i 20 godine kada niču treći kutnjaci. Međutim, ovi zubi kod nekih osoba ne niknu nikada, a kod drugih znatno kasnije.
Iako nas mliječni zubi prate samo nekoliko godina, to ne znači da ih možemo zanemariti, jer oni su odličan poligon za vježbanje pravilne oralne higijene i navikavanja na redovite kontrole, jer o njihovom zdravlju ovisi i ono trajne denticije.
