Većinu pacijenta zanima koliko je potrebno vremena i dolazaka od trenutka započinjanja rada do samog završetka rada, odnosno kada će napokon imati svoje zube. Budući da je terapija prilagođena svakom pacijentu, različite su i tempistike implantotprotetskih radova.

Dobra dijagnostika, analiza CBCT-a (3D snimanje vrlo niskog zračenja) i klinički pregled omogućavaju precizno određivanje postupaka potrebnih da bi se mogao napraviti kvalitetan rad, te koliko će za sve to biti potrebno vremena.

• Što produžuje terapiju?

Mnoge stvari utječu na trajanje terapije. Npr. upala na zubu koji je predviđen za vađenje, veličina defekta koja ostaje nakon vađenja takvog zuba, količina kosti koja je preostala nakon zarastanja rane, blizina sinusa u gornjoj čeljusti…

Ovom prilikom opisat ćemo dva hipotetska slučaja – najjednostavniji i najbrži te nešto kompliciraniji i duži – kako bismo vam dali predodžbu o tome koliko će vremena i dolazaka biti potrebno od početka do kraja rada.

Slučaj 1.

Pacijent je bez zuba na poziciji prvog molara (kutnjaka) u donjoj čeljusti. Zub je izvađen prije nekoliko mjeseci. Kliničkim i radiološkim pregledom utvrđeno je da ima dovoljno visine i širine kosti te nema kontraindikacije za postavljanje implantata.

1. dolazak: Postavljanje implantata i zatvaranje rane šivanjem. Ako je primarna stabilnost implantata dobra, u ovoj fazi može se uzeti otisak i postaviti privremena krunica. To nazivamo imedijatno opterećenim implantatom, a u kasnijoj fazi olakšava i ubrzava postupak.
2. dolazak: Nakon tri mjeseca vrijeme je za “otvaranje” implantata. Zubno meso koje je prekrilo implantat se zarezuje i stavlja “vijak” (gingivaformer) koji formira izlaznu rupu u gingivi. Ako je na tom mjestu prethodno postavljena privremena krunica, ovaj korak nije potreban već se odmah ide na sljedeći.
3. dolazak: Nakon 15 dana, uzimanje otisaka. Liječnik skida gingivaformer ili privremenu krunicu te se (posebnim masama) uzima otisak koji laboratoriju služi kao kopija vaših usta.
4. dolazak: Nakon 15 dana vrijeme je za probu baze, odnosno probu nove krunice zuba bez keramičkog dijela (opcionalno).
5. dolazak: Nakon 15 dana na redu je predaja gotovog rada i završno “uštimavanje”.

U ovom slučaju potrebno je četiri do pet dolazaka te otprilike četiri mjeseca za završetak terapije.

Slučaj 2.

Pacijentu je predviđeno vađenje zuba na poziciji prvog molara u gornjoj čeljusti i na to mjesto bi želio da mu se postavi implantat s novom krunicom. Analizom CBCT-a utvrđena je blizina sinusa i veliki nedostatak kosti u području postavljanja implantata. Evo potrebnih postupaka:

1. dolazak: vađenje zuba, zahvat podizanja sinusa i dodavanja kosti u zonu buduće implantacije;
2. dolazak: nakon šest do osam mjeseci postavljanje implantata;
3. dolazak: nakon četiri mjeseca otvaranje implantata;
4. dolazak: nakon 15 dana otisak;
5. dolazak: nakon 15 dana proba;
6. dolazak: nakon 15 dana gotov rad.

U ovom slučaju bilo je potrebno pet do šest dolazaka te puno više vremena zbog nedostatka kosti i cijeljenja. Okvirno, za završetak rada, u ovom slučaju, je potrebno oko godinu dana.

• (Ne)moguća kraćenja trajanja terapije

U dogovoru s laboratorijem koji sudjeluje u izradi krunice, sve je periode između dolazaka moguće i skratiti, pa samim time brže završava terapija. No, vrijeme od postavljanja implantata do uzimanja otiska nije moguće kratiti.

U cijelom procesu primarna je stabilnost, odnosno nemogućnost pokreta implantata nakon njegova postavljanja.

Općenito, od započinjanja do završetka implantoprotetske terapije potrebno je četiri do šest dolazaka te je moguć raspon od četiri mjeseca do godine dana, ponekad i više. Zbog toga je jako važan individualan pristup pacijentu, dobro planiranje te suradnja i komunikacija s pacijentom i zubotehničarskim laboratorijem.